Djeca sve više provode vrijeme pred ekranima zato što im je zabavno. 
Tehnologija je postala neizostavan dio našeg svakodnevnog života, a kada se koristi na odgovarajući način, može donijeti mnoge koristi. Ključno je prepoznati opasnosti prekomjernog korištenja ekrana i tehnologije. Od rođenja pa do treće godine života mozak djeteta razvija se brzinom koja se neće ponoviti niti u jednom drugom razdoblju života. 

Vanjski podražaji – doživljaji iz okoline mijenjaju mozak, stoga možemo reći da se ljudski mozak mijenja pod utjecajem svih novostečenih vještina i znanja. Da bismo pomogli djetetu razviti potencijal, nužno je osigurati niz socijalnih prilika i mogućnosti učenja, kako bi sinapse(veza među neuronima)koje su njima podražene postale trajne. 
Djeca u dobi od 3 godine nisu sposobna učiti preko ekrana jer tek nakon treće godine dijete može shvatiti vezu između ekrana i stvarnosti. 
Djeca starija od tri godine imaju kratku pažnju pa zato vole izmjenu aktivnosti koja se događa na ekranima, ali takva izmjena na ekranima nisu dio života u realnom svijetu. Djecu to može dovesti do nepoželjnih ponašanja npr. žele odmah dobiti što žele. 
Svjetska zdrastvena organizacija(WHO) svojim je preporukama iz 2019. dala do znanja da su ekrani veliki problem današnjeg djetinjstva. 
Zbog toga se preporuča:
-    dijete do 2. godine – ne bi smijelo biti pred ekranom
-    predškolski uzrast u dobi između 2. i 5. godine – maksimalno
-     1 h pred ekranom 
-    djeca u dobi između 6. i 10. godine – maksimalno 1,5 h na dan
U našoj Hrvatskoj statistika je pokazala poraznu činjenicu da djeca provode vrijeme pred ekranima čak dva do tri puta nego što to preporuča Svjetska zdravstvena organizacija(WHO). 
U prosjeku, djeca od 2. do 5. godine provode 2 do 3 sata, a djeca od 6 i 7 godina 3 do 3,6 sati dnevno pred ekranima. 

Posljedice “ekrana” - ekranizam
Djeca koja provode mnogo vremena pred ekranom mogu imati poteškoće s koncentracijom i fokusiranjem na dulje zadatke, što je posljedica brzih i intezivnih podražaja koje pruža digitalni svijet. Osim toga, prekomjerna upotreba ekrana, ozbiljno narušava emocionalni i socijalni razvoj djece. Kad su djeca često priključena na uređaje, smanjena im je sposobnost razvijanja socijalnih vještina, empatije i emocionalne inteligencije. Osim socijalnih vještina, oslabljena je i fizička aktivnost koja je ključna za zdrav rast i razvoj. Isto tako, prekomjerna izloženost djece ekranima ima za posljedicu nedovoljno razvijenog govora i materinjskog jezika. 
Djeca postaju ovisna o frazama i zvukovima koje pasivno upijaju s medija, umjesto da razvijaju temeljne jezične vještine potrebne za uspješan komunikacijski i kognitivni razvoj. Zato je jako važno da roditelji budu svjesni tih izazova te je potrebno ograničiti vrijeme koje djeca provode pred ekranima. Potrebno im je pomoći koristiti svoje slobodno vrijeme na način da im pomogne u razvoju. 

Nama nije zadatak zabavljati dijete da mu ne bude dosadno. Trebali bi voditi računa da dijete stekne neke dobre navike, da dobije zadatke kroz koje će učiti rješavati probleme, učiti nove stvari. 

Što bi mogli raditi s djecom?

Ekran nam se ponekad čini kao najjednostavnije i najlakše rješenje, no dugoročno može jako negativno utjecati na djetetov razvoj. Ima mnogih načina zabave čak i za one obitelji koje imaju malo slobodnog vremena, a puno obaveza. Interes roditelja za igru djeteta, sudjelovanje u igri, odgovarajući roditeljski obrasci značajno doprinose ranom dječjem razvoju. 
Svaki roditelj bi trebao ove informacije uzeti u obzir kada posegne za ekranima kako bi “na trenutak” zabavio svoju djecu i “imao malo mira”. 

Nužno je djeci ponuditi alternative, ali jednako zanimljive izazove: 
-    Uključivanje djece u svakodnevne kućanske poslove
-    Razvijanje mašte kroz pjevanje, crtanje i druge rukotvorine
-    Društvene igre koje su uvijek dobra ideja
-    Aktivnosti na otvorenom za zabavu i zdravlje
-    STEM igračke(pridonose intelektualnom razvoju, bavljenje robotikom te slične aktivnosti) potiču učenje kroz igru. 

Pripremila: Pedagoginja Antonia Frka